Kina: Kako se uči i čuva jezik koji se ne piše
"Ovo je reč koju ćemo danas da naučimo, ponavljajte za mnom", rekla je Vu Đing dok je uz preterane pokrete usta izgovarala reč za petla na jeziku mjao, podučavajući desetine učenika trećeg razreda.
U školskoj zgradi koja se odlikuje arhitektonskim stilom etničke grupe Mjao, učenici osnovne škole Minzu okupili su se nakon zimskog raspusta. Kako prenosi Sinhua, one u Vuovom odeljenju pozdravio je njihov učitelj na mjao jeziku.
Osnovna škola Minzu se nalazi u selu Minzu, opštini Meiđiang, Sjušan Tuđija i autonomnom okrugu Mjao u jugozapadnoj kineskoj opštini Čongćing koja se graniči sa provincijama Guidžou i Hunan - dvema provincijama sa najvećom Mjao populacijom u Kini. Oko 70 odsto ukupne populacije grada Meiđiang etničke manjine, pretežno narodi Mjao i Tuđia.
Selo Minzu je jedino selo u Čongćingu u kojem je jezik Mjao potpuno očuvan. Nastavni plan i program mjao jezika je poseban kurs koji nudi osnovna škola Minzu.
Vu je zapisao niz latiničnih slova na tabli i zamolio učenike da izgovore reči. "Mjao jezik nema sistem pisanja, što predstavlja poteškoću za podučavanje jezika. Stoga je u udžbeniku usvojeno latinično pismo za označavanje suglasnika, samoglasnika i intonacije jezika", rekao je Vu za agenciju Sinhua posle časa.
Podigavši desnu ruku kao znak da želi da govori na času, Čen Šuai, učenik koji pripada etničkoj grupi Han, pokušavao je da pročita transkripciju reči za "cepanje drva za ogrev". "Peab deul", rekao je Čen sa osmehom na licu. "Čas mjao jezika mi je omiljen, jezik je kul i zabavno ga je učiti", dodao je.
Za Long Haolin, učenicu mjao etničkog porekla, učenje mjao jezika ne predstavlja samo sklonosti ka novinama, već predstavlja dublju vezu sa njegovom kulturnom tradicijom I, što je još važnije, sa njegovom porodicom. "Moja baka govori mjao jezik, a ja želim da jednog dana mogu da savladam jezik i da komuniciram sa njom na tom jeziku" , rekla je ta devetogodišnjakinja.
Prema Vu, nastava se fokusira na svakodnevni jezik kako bi učenicima bilo zabavnije i lakše za učenje. Da bi podstakla entuzijazam učenika, napravila je džinglove na mjao jeziku kako bi pohvalila izvanredne učenike.
Mjao jezik, koji pripada porodici jezika mjao-jao, ima dugu istoriju. Lišen sistema pisanja, prenosi se usmenim predanjem. "Nekada sam bio učenik u osnovnoj školi Minzu. U to vreme, sve moje kolege učenici su govorili mjao jezik, tako da sam naučio da govorim taj jezik u školi", rekla je Vu.
Danas, iako seoske starešine i dalje često govore mjao jezikom, mlađa generacija je, zbog napuštanja sela u potrazi za zaposlenjem i obrazovanjem, više navikla da komunicira na mandarinskom, rekla je Vu.
Rođena stanovnica sela Minzu, Vu se vratila u svoj rodni grad da predaje u osnovnoj školi nakon što je završila pedagoški fakultet.
Osnovna škola Minzu pruža dvojezičnu nastavu od 1950-ih, ali napori u podučavanju mjao jezika tamo su se oslanjali isključivo na lična iskustva, bez standardizovanih smernica.
U 2011. godini, škola je poslala tim nastavnika mjao jezika u provincije Hunan i Guidžou kako bi naučili bolje prakse za podučavanje mjao jezika. Nakon studijskog putovanja, nastavnici su sastavili tri toma "Udžbenika za mjao jezik" čime su započeli novu fazu standardizovane dvojezične nastave u Minzuu.
Osim što je očuvala jezik naroda Mjao, osnovna škola Minzu je takođe u vannastavne aktivnosti integrisala elemente etničke culture tog naroda , kao što su mjao plesovi, sviranje bubnjeva i izrada rukotvorina.
Napori škole u jačanju obrazovanja o etničkoj kulturi u skladu su sa širom inicijativom Sjušan Tuđia i Autonomnog okruga Mjao da se prenese i istakne njeno kulturno nasleđe, uključujući očuvanje sela sa karakteristikama etničkih manjina, renoviranje drevnih gradova i tradicionalnih stanova i organizovanje e obuka o nematerijalnom kulturnom nasleđu, kao što su tuđija brokat i mjao vez.
