"Hrabrost se prepoznaje svaki put kad ljudi ustanu protiv nepravde, kao što je to učinila ova mladost koja je prošla kroz Srbiju – od Novog Sada, preko Kragujevca, do Niša i Novog Pazara. Taj trenutak kada ih je narod pozdravljao na ulicama i putevima pokazuje da hrabrost još ima svoje mesto u našem društvu", rekao je Kostić u intervjuu za nedeljnik NIN.
"Narod nije bio u fazonu: 'E, dosta nam vas je više', već suprotno, ljudi su u njima, u toj mladosti, prepoznali istinu, snagu i nadu. Znači, stvar je samo u tome da se nađe pravda za ljude sve nepravdom okovane. Da se stane na put toj nezajažljivosti, krađi novca, korupciji, laži... Laž je mito da živiš zadovoljno i sito", kazao je on.
"Želim samo da se sve to završi mirnim putem. Zvučaće možda naivno, ali verujem da je moguće da sednemo, pričamo, pa možda i da se zagrlimo. Zvuči idealistično? Možda. Ali i sloboda je ideal – i to onaj vredan svake borbe. I upravo zbog toga, hrabrost mora biti prepoznata, cenjena i negovana", poručio je Kostić.
Na konstataciju da su Partibrejkersi popularni i širom bivše Jugoslavije, odgovorio je: "Uvek želimo da budemo bolji i da svojim prisustvom pomognemo i drugima da budu bolji".
"Vidim mnogo tog mladog sveta po Srbiji, Hrvatskoj, Bosni... koji nije zatrovan kičom. Hoće pravi raj, a ne šunderaj. Hoće da razmišljaju, da čitaju, da se druže sa pametnim ljudima... Bilo gde da idemo, uvek i svuda nas dobro prihvate, i poštovanje koje dobijamo od ljudi je ogromno. U tome je suština", naveo je.
"Međusobno se dobro razumemo i ne trebaju nam prevodioci". ukazao je Kostić.
"Mi smo već zašli u ozbiljne godine, treće poluvreme počinje za mene. Malo mi teže padaju ta putovanja... Ponekad zna da te prati i eho ružnih reči koje nisi smeo reći, a sa njima ćeš u krevet leći. Ali taj osećaj, pre nego što se popnemo na binu i čujemo žamor publike koja nas traži, pre nego što začuješ Antonovu gitaru i pesmu staru, neopisiv je. Tada sve ostalo pada u drugi plan", rekao je.
"Izađeš na binu da bi ispričao svoju suštinu. Muzika je ono što me održava, daje mi vitalnost i obnavlja život. Bez nje bih se verovatno ugasio. Ne mogu da zamislim život bez muzike. Mada... već sam dugo na ovom putu i ponekad se pitam zašto nisam otišao na vreme", naveo je Kostić.