Unicef: U svetu se svakog dana 412 miliona dece budi u krajnjem siromaštvu
Vesti
| 20.11.2025
|
access_time
12:40
Deci preti dvostruko veća opasnost nego odraslima da žive u apsolutnoj besparici, a ujedno, s obzirom da se njihova tela i duh još razvijaju, deca su i daleko ranjivija na posledice siromaštva, i prete im trajne štetne posledice, naglašava Unicef.
Utoliko je opasnost od siromaštva još veća kod mlađe dece, dece sa invaliditetom u ruralnim oblastima i dece iz autohtonih zajednica. Sa većom opasnošću suočena su i deca u konfliktnim područjima i deca u izbeglištvu.
Međutim, nedostatak novca samo je jedna strana medalje, i siromaštvo treba razumeti i kao uskraćivanje deci za svakodnevnog iskustva kada je reč o stanovanju, ishrani, čistoj vodi, obrazovanju i zdravstvenoj nezi.
U zemljama sa niskim ili nižim srednjim dohotkom, više od jednog od petoro dece ozbiljno je uskraćeno u najmanje dve takve oblasti koje su od vitalnog značaja za njihovo zdravlje, razvoj i dobrobit.
Higijenski uslovi spadaju među najvažnije od tih rizičnih faktora, i u zemljama sa niskim BDP čak 65 odsto dece nema pristup toaletima, u zemljama sa nižim srednjim BDP 26 odsto, a u zemljama sa višim srednjim BDP 11 odsto.
Među decom koja žive u apsolutnom siromaštvu, devetoro od deset je iz zemalja podsaharske Afrike i iz Jugoistočne Azije. Međutim, u siromaštvu živi i oko 50 miliona dece u zemljama sa visokim prosečnim primanjima, čija domaćinstva zarađuju znatno manje od nacionalnog proseka.
Unicef u saopštenju navodi da postoji pet stubova za iskorenjivanje siromaštva kod dece, i da je potrebna integracija napora za unapređenje situacije u zdravstvu, ishrani, obrazovanju, stanovanju i na tržištu rada.
Države, navodi agencija UN, moraju da postave iskorenjivanje dečijeg siromaštva za svoj nacionalni prioritet kroz zakone i nacionalne strategije, kao i da integrišu potrebe dece u ekonomsku i budžetsku politiku.
Takođe, korisno sredstvo u borbi protiv dečijeg siromaštva su i univerzalna i ciljana socijalna davanja, pošto i dalje oko 1,6 milijardi dece u svetu ne uživa nikakav oblik socijalne zaštite.
Unicef kao meru navodi i garantovan pristup dece obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, pristup pitkoj vodi, hrani, informacijama, stanovanju, ali i igri.
I konačno, naglašava se da je dobrobit dece tesno povezana sa ekonomskim položajem njihovih roditelja i staratelja, i da je potrebno zakonom uvrditi minimalne plate, formalizaciju zaposlenja, proširenje zdravstvene zaštite i na ljude koji nisu stalno zaposleni, kao i plaćeno roditeljsko odsustvo i dostupnu zdravstvenu negu za decu.