Danas: EPS konačno rešava leteći pepeo iz termoelektrana, kupuju ga cementare
Podseća se da deponije letećeg pepela EPS koštaju milijarde dinara, zauzimaju dragoceno poljoprivredno zemljište i zagađuju životnu sredinu, jer se kroz zemljište ugrožava voda, a usled vetra i kvalitet vazduha, pa će se na ovaj način smanjiti njegove količine, a tim i troškovi njegovog odlaganja, kao i negativan uticaj na životnu sredinu.
Istovremeno, cementare će zahvaljujući upotrebi letećeg pepela trošiti manje energije, smanjiti troškove proizvodnje i emisiju ugljen-dioksida (CO2).
Danas navodi da se leteći pepeo u Srbiji decenijama uglavnom odlagao na deponije, dok se u mnogim zemljama širom sveta već pola veka reciklira, odnosno koristi u građevinskoj industriji, pre svega za proizvodnju cementa i betona.
EPS je do sada dugogodišnje ugovore o prodaji letećeg pepela potpisao sa kompanijama Moravacem, konzorcijumom Holcima i Eliksira, kao i sa kompanijom Titan.
Prema tim ugovorima, Moravacem će u narednih deset godina od EPS-a otkupiti 10 miliona tona letećeg pepela, odnosno milion tona godišnje.
Konzorcijum Holcima i Eliksira otkupiće ukupno 20 miliona tona, odnosno dva miliona tona godišnje, dok će kompanija Titan preuzeti pet miliona tona u istom periodu, što je oko pola miliona tona godišnje.
Iz EPS-a su za Danas naveli da su u 2024. godini zahvaljujući ovom poslu zaradili 42 miliona dinara.
Radom termoelektrana u okviru EPS-a godišnje se u proseku proizvede oko šest miliona tona pepela.
Kako je objašnjeno iz EPS-a, količina nastalog pepela direktno zavisi od obima proizvodnje električne energije u termoelektranama — sa većom proizvodnjom struje nastaju i veće količine pepela.
Prema podacima EPS-a, u 2023. godini iz termoelektrana je generisano 5.826.138 tona pepela, u 2024. godini 5.883.050 tona, dok je tokom 2025. godine nastalo 6.306.808 tona pepela.
Pepeo koji nastaje sagorevanjem uglja EPS odlaže na deponijama uz odgovarajuću tehnologiju i opremu.
Iz EPS-a su naveli da, imajući u vidu da pepeo spada u kategoriju neopasnog otpada, za njegovo odlaganje ne plaćaju naknadu propisanu Zakonom o naknadama za korišćenje javnih dobara, zbog čega je kompanija tog troška pošteđena.
Međutim, EPS nije pošteđen troškova koje samo odlaganje pepela nosi sa sobom.
Državna revizorska institucija je u decembru 2019. godine utvrdila da su ukupni troškovi deponovanja pepela u periodu od 2016. do 2018. godine iznosili 9,4 milijarde dinara.
Troškovi odlaganja pepela obuhvataju investicione troškove vezane za izgradnju deponija (kaseta) i ugradnju opreme, kao i operativne troškove nastale u procesu izdvajanja, transporta i odlaganja pepela na deponijama pepela i šljake, objasnili su iz EPS-a.
Raniji podaci govore da deponije pepela i šljake u okviru EPS-a zauzimaju površinu od oko 1.600 hektara, deo toga je i poljoprivredno zemljište, dok ukupna količina pepela koja je do sada odložena iznosi oko 200 miliona tona.
Zbog smanjenja troškova, ali i zagađenja životne sredine, prodaja pepela ima veliki značaj i za EPS i za Srbiju, a naročito za mesta u kojima se nalaze deponije pepela.
Iz EPS-a su istakli da, potpisivanje ugovora za preuzimanje pepela sa kompanijama koje proizvode građevinske materijale, za kompaniju predstavlja značajan iskorak u merama za unapređenje zaštite životne sredine i uvođenje principa cirkularne ekonomije.
Termoelektrane u kojima se proizvodi pepeo namenjen daljoj prodaji su TENT B, TE Kostolac A, TE Kostolac B i TE Kolubara.
U 2024. godini pepeo je prodat preduzećima Moravacem, Lafarge, Saint-Gobain, Titan Kosjerić i Univerzum Ciglana.
U 2025. godini pepeo je prodat Holcim (Lafarge), Saint-Gobain, Moravacem, Titan Kosjerić, Univerzum Ciglana, Eliksir Zorka Hemikalija, Holcim, Duitai i Ekopar Paraćin.
U 2024. godini prodato je ukupno 264.523 tona pepela, a u 2025. godini ukupno 269.932 tone.
To je, kako su naveli iz EPS-a, značajan rast u odnosu na 2023. godinu, kada je cementarama prodato oko 168.000 tona.
Podaci za 2025. godinu se trenutno obrađuju, a u 2024. godini prihod EPS-a od prodaje letećeg pepela dostigao je 42 miliona dinara.
Danas podseća da se pepeo se u građevinskoj industriji pre svega koristi u proizvodnji cementa, betona i gipsanih građevinskih ploča.
Postoji više primera velikih građevina u ljudskoj istoriji za čiju izgranju je korišćen leteći pepeo, poput Burdž Klife, najviše građevine koju je čovek do sada ikada napravio, doj je u branu Hungry Horse, koja je još 1953. godine izgrađena u SAD, ugrađeno 120.000 tona pepela.
I najveći građevinski projekat u istoriji Danske, Most Velikog Belta, takođe je jedna od građevina u koju je ugrađen pepeo, a i u gradnji puteva širom Evrope korišćen je pepeo.