Poduka za Vučića: Ovako treba da se vodi dijalog o Kosovu
Politika
| 29.07.2017
|
access_time
13:40
Realna politika, a ne nadrealni igrokaz. Ne demonstracija epsko-guslarske retorike na domaćem terenu uz istovremeno podvijanje repa i prodavanje vere za večeru u gostima. Dakle, ne ono na čemu se zasnivala dosadašnja Vučićeva kosovska strategija parafirana u Briselu, a za čije rezultate sada pokušava da obezbedi alibi pozivajući na nekakav unutrašnji dijalog.
Temelj bilo kog dijaloga o Kosovu mora biti pravo na slobodan život Srba na Kosovu. Srbima, kao i drugom nealbanskom stanovništvu, garantovati slobodu kretanja, pravo na rad, školovanje, očuvanje kulturne baštine. Obezbediti im normalan, bezbedan život, bez bojazni da će ih zadesiti sudbina ubijene dece iz Goraždevca ili Dragana Tonića iz Skulanova. Tek kada se odbrani lično dostojanstvo svakog pojedinca, može se govoriti o nacionalnom dostojanstvu.
To je ono na čemu je Zoran Živković kao premijer temeljio dijalog o kosovskom pitanju.
Podsetimo, Zoran Živković, kao predsednik Vlade Srbije, predvodio je srpsku delegaciju na prvom dijalogu zvaničnog Beograda i Prištine, 14. oktobra 2003. Organizator susreta bio je specijalni opunomoćenik UN Hari Holkeri, a kosovsku delegaciju činili su predsednik Kosova Ibrahim Rugova i predsednik kosovskog parlamenta Nedžat Daci.
Pored Holkerija, koji je bio organizator skupa, i domaćina, austrijskog kancelara Volfganga Šisela i ministarke inostranih poslova ove zemlje Benite Ferero Valdner, prisutni su bili podsekretar UN Žan Mari Gejno, generalni sekretar NATO DŽordž Robertson, predstavnik EU za spoljne poslove Havijer Solana, komesar za inostrane poslove EU Kris Paten, predsedavajući OEBS Jap de Hup Šefer, kao i predstavnici svih zemalja Kontakt grupe, SAD, Rusije, Francuske, Britanije i Italije.
Ovaj tekst nije proizvod Agencije Beta i ona ne odgovara za navode u njemu.
(Kraj OMS poruke)