Hrvatska riječ: U Srbiji se ćuti o zločinima nad Hrvatima iz 90-tih godina

O stradanjima i progonu Hrvata, gradjana Srbije, iz 90-tih godina 20. veka teško da se išta može čuti, iako su činjenice o tome utvrdjene i u Srbiji i u Hagu presudom lideru Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju, a u medijima se često govori o prošlosti i istorijskim dogadjajima, piše "Hrvatska riječ" iz Subotice.

"O tome se ćuti, kao i o zločinima nad drugim pripadnicima manjina 90-tih godina. O tome govore tek manjinski mediji, stranke i organizacije i pojedine nevladine organizacije i vrlo retki političari", navodi nedeljnik na hrvatskom jeziku.

Direktor istraživanja beogradskog Centra za medjunarodne i bezbednosne poslove Igor Novaković rekao je da nosioci političkih funkcija u Srbiji treba da "skupe hrabrost" i da progovore o tim zločinima, jer će time odgovoriti na molbe svojih gradjana koji su pretrpeli nepravdu.

"U redu je da neko ističe i zločine i nepravdu prema pripadnicima svoga naroda, ali da bi imao pravo na to, mora priznati i zločine koji su učinjeni spram pripadnika drugih naroda u ime njegovog naroda", kazao je Novaković.

Prema njegovim rečima, neke stranke, kao što je SRS, zloupotrebljavaju dogadjaje u Hrtkovcima iz 90-tih, što je "eklatantan primer ruganja žrtvama".

Selo Hrtkovci u Sremu postalo je simbol proterivanja Hrvata iz Vojvodine, a lider radikala Vojisav Šešelj osudjen je na deset godina zatvora pred Haškim tribunalom zbog tih progona.

Šešelj je nakon povratka iz zatvora kupio kuću u Hrtkovcima, u kojoj je prošle godine održan kongres radikala, na kojem je Šešelj ponovo izabran za predsednika stranke.

On je 6. maja 1992. godine na mitingu radikala u Hrtkovcima pročitao imena 17 meštana hrvatske nacionalnosti kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u suprotnom biti proterani.

Haški tribunal je zaključio je da je Šešelj govorom koji je održao u tom selu podstakao progon, deportaciju i prisilno premeštanje Hrvata iz Hrtkovaca.

Kako je pisalo u optužnici haškog tužilaštva, nakon Šešeljevog govora u Hrtkovcima je počela kampanja etničkog proterivanja usmerena protiv nesrba, naročito Hrvata.

Prema podacima nevladinih organizacija, početkom 90-tih godina oko 450 porodica je bilo primorano da napusti svoje kuće i odseli se u Hrvatsku, a Haški tribunal je na sudjenju priložio listu od 722 imena Hrvata proteranih iz tog sela.

Svake godine na godišnjicu mitinga u Hrtkovcima, Zajednica proteranih Hrvata iz Srema, Bačke i Banata, sa sedištem u Zagrebu, podseća javnost na tadašnje dogadjaje.

"Bilo je to vreme zastrašivanja smrću, batinanja, pretnji telefonima, Hrvati su nazivani ustašama, iscenirane su tuče mladića koji su došli i starosedelaca koji su rodjeni u Hrtkovcima, maltretiran je tadašnji župnik crkve svetog Klementa u Hrtkovcima Nikola Kraljević, a meštanin Mijat Štefanac pronadjen je mrtav u ataru izmedju Hrtkovaca i Nikinaca", piše Hrvatska riječ.

Dodaje se da je čak i ime sela bilo promenjeno iz Hrtkovaca u "Srbislavci", a scenario etničkog proterivanja sprovodio se u celom Sremu.

Na primer, u Kukujevcima je tokom ratnih 90-tih od 2.000 pripadnika hrvatske nacionalne zajednice ostalo da živi samo njih petnaestak, a rezultat te nacionalističke politike je 25 brutalno ubijenih Hrvata i progonstvo oko 40.000 Hrvata iz Srema, navodi taj nedeljnik.

Predsednik Udruženja proteranih Hrvata Srema, Bačke i Banata Mato Jurić rekao je da je "nepravedno" što Haški tribunal nije želeo da utvrdi postojanje udruženog zločina protiv Hrvata u Vojvodini, jer je Šešelj bio samo deo tog zločina i sprovodio je službenu politiku tadašnje vlasti Srbije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem.

Dodao je da mu je jasno što vlasti u Srbiji čine sve da se istina o stradanju Hrvata u Srbiji 90-tih godina 20. veka ne sazna, s obzirom na to da je za ta stradanja odgovoran režim Slobodana Miloševića, ali je dodao da ga više brine ćutanje hrvatskih vlasti i medija.

Nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo iz Beograda objavila je prošle godine publikaciju "Dosije: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini", a ovom temom bavi se i nevladina organizacija Vojvodjanski gradjanski centar iz Novog Sada.

Kampanja proterivanja Hrvata iz Vojvodine, čiji se intenzitet menjao i dostizao vrhunce u drugoj polovini 1991. godine, od proleća do jeseni 1992. i u leto 1995. godine, rezultirala je proterivanjem nekoliko desetaka hiljada Hrvata iz Vojvodine, navodi "Hrvatska riječ".

Dodaje se da je nasilje nad Hrvatima u Vojvodini uključivalo napade na privatnu imovinu i verske objekte, pretnje, fizičke napade i ubistva.