Gardijan: Kome veštačka inteligencija nije promenila život 2025. godine, hoće 2026.
Euforija zbog toga šta tehnologija može da postigne, "naduvana je finansijama Silicijumske doline s namerom da iskrivi globalnu ekonomiju i podstakne geopolitička rivalstva, oblikujući svet bez obzira na to da li će se ikada ostvariti najneobičnije tvrdnje o mogućnostima veštačke inteligencije", piše autor u članku pod naslovom "Kada pukne 'balon' veštačke inteligencije, ljudi će konačno imati priliku da povrate kontrolu".
ChatGPT je pokrenut svega pre nešto više od tri godine i postao je najbrže rastuća potrošačka aplikacija u istoriji. Sada ima oko 800 miliona korisnika nedeljno. Njegova matična kompanija, OpenAI, procenjuje se na oko 500 milijardi dolara. Sem Altman, izvršni direktor OpenAI-a, pregovarao je o zamršenom i, po nekima, sumnjivo netransparentnim dogovorima s drugim igračima u tom sektoru da bi izgradio "infrastrukturu potrebnu za budućnost SAD, zasnovanu na veštačkoj inteligenciji". Vrednost tih poslova je čak oko hiljadu ipo milijardi dolara.
Dtotine milijardi dolara za tu opkladu daju Alfabet (matična kompanija Gugla), Amazon, Epl, Meta (ranije Fejsbuk) i Majkrosoft, koji ima udeo od 135 milijardi dolara u OpenAI-ju. Bez svih ovih investicija, američka ekonomija bi stagnirala.
Ekonomski analitičari i istoričari prethodnih industrijskih uzbuđenja - od železnice u 19. veku, do buma i pada "dotkom kompanija" (".com") na prelazu u novi milenijum, nazivaju veštačku inteligenciju "mehurom".
Altman je rekao: "Postoje mnogi delovi veštačke inteligencije za koje mislim da su trenutno pomalo u mehurićima", ali, naravno, njegov deo nije takav. Džef Bezos, osnivač Amazona, nazvao je veštačku inteligenciju "dobrom vrstom mehura" jer ubrzava ekonomski napredak - finansira infrastrukturu i širi granice ljudskog znanja. Te koristi će biti i pošto "mehur" pukne i one opravdavaju propast malih ljudi, ali ne Bezosovih, koji će pritom pretrpeti štetu, piše britanski kolumnista.
"Optimizam tehnološkog bratstva je opojna mešavina staromodnog šarlatanstva, plutokratske megalomanije i utopijske ideologije", piše u članku.
U njegovoj srži je lansiranje marketinške ideje: sadašnji modeli veštačke inteligencije već nadmašuju ljude u mnogim zadacima, a mašine će uskoro postići "opštu inteligenciju" – kognitivnu svestranost poput ljudske što će dovesti do emancipacije mašina od potrebe za bilo kakvim doprinosom ljudi: "Generalno inteligentna veštačka inteligencija moći će sama da uči i dizajnira svoje naslednike, napredujući kroz zapanjujuće eksponente sposobnosti ka višim dimenzijama superinteligencije".
Kompanija koja pređe taj prag neće imati problema s novcem, a "ljudi koji ostvare tu viziju – a dominantni evanđelisti su svi muškarci, biće za sveznajuću veštačku inteligenciju ono što su drevni proroci bili za svoje bogove", dok je "u tom post-homosapiens poretku malo manje jasno što će biti s nama ostalima", piše autor.
SAD nisu jedina supersila zainteresovana za veštačku inteligenciju, tako da "jurnjava Silicijumske doline za maksimalnom neverovatnošću ima geopolitičke implikacije". Kina ima drugačiji pristup, delimično diktiran tradicijom Komunističke partije centralizovanog industrijskog planiranja, ali i jednostavnom činjenicom da je druga u trci za inovacijama.
Peking se zalaže za bržu, širu primenu veštačke inteligencije nižeg profila - ali i dalje moćne - i to na svakom nivou ekonomije i društva: "Kina igra na opšti podsticaj obične veštačke inteligencije, a SAD ciljaju na izvanredan skok u opštoj veštačkoj inteligenciji".
Pošto je nagrada u toj trci globalna supremacija, malo je podsticaja za bilo koju stranu da brine o rizicima ili da prihvati međunarodne protokole koji ograničavaju upotrebu veštačke inteligencije i nalažu transparentnost u njenom razvoju. Ni SAD ni Kina nisu zainteresovane da tu strateški vitalnu industriju podvrgnu standardima koje su pisali stranci.
"Proizlazi da ćemo u odsustvu globalnog upravljanja, zavisiti od integriteta razbojničkih barona i autoritarnih aparatčika da izgrade etičke zaštitne ograde oko sistema koji su već ugrađeni u alate koje koristimo za rad, igru i obrazovanje", piše kolumnista.
Ove godine Ilon Mask je objavio da njegova kompanija razvija "Bejbi Grok" - veštački "četbot" namenjen deci od tri godine, a verzija za odrasle izražava stavove belih suprematista i ponosno se identifikovala kao "MečaHitler" (MechaHitler). Ta očiglednost je barem iskrena i lakše ju je uočiti nego suptilnije kodiranje predrasuda kod botova kojima nisu date tvrde ideološke smernice koje Mask daje svojim algoritmima.
Nisu svi sistemi veštačke inteligencije "veliki jezički modeli" (LLM) poput "Groka", ali svi LLM su podložni "halucinacijama" i "zabludama" stečenim iz materijala na kojem su obučeni. Oni ne "razumeju" pitanje koje im postavlja čovek i o njemu ne "razmišljaju" kao ljudski um, već uzimaju zadatu temu, testiraju verovatnoću da se njeni ključni termini često pojavljuju zajedno u njihovim podacima za obuku, i sastavljaju odgovor koji zvuči verovatno.
Često je rezultat tačan, obično ubedljiv, ali može biti i smeće. Kako količina sadržaja generisanog veštačkom inteligencijom raste na mreži, menja se odnos nepotrebnih stvari i kvaliteta. Pošto se ti modeli veštačke inteligencije zato sve više "hrane smećem, ne može se verovati da će izbaciti hranljive informacije", piše autor.
"Na ovoj putanji se pojavljuje sumorna destinacija: veštačka pseudo-realnost posredovana ulizičkim mehaničkim potomstvom narcisoidnih oligarha iz Silicijumske doline", piše u članku.
Ali to nije jedini dostupan put, niti je nužno najverovatniji.
"Iracionalno oduševljenje pristalica veštačke inteligencije i njihovo cinično uparivanje sa Trampovom administracijom je poznata priča o ljudskoj pohlepi i kratkovidosti, a ne nova faza u evoluciji. Proizvod je zaista fenomenalan, ali manjkav na načine koji je kodiran deformisanim karakterom njegovih stvaralaca čiji su talenti prodaja i finansijski inženjering".
"Pravi 'balon' nisu procene vrednosti akcija, već naduvani ego industrije koja misli da je samo još jedan korak udaljena od računarskog božanstva", ali kada "američka ekonomija Ikara (pošto joj se otopi vosak iz krila) udari u hladno more, postojaće šansa da se čuju i drugi glasovi o riziku i regulaciji", piše autor.
"Možda neće doći 2026. godine, ali se bliži trenutak kada ozbiljnost ponuđenog izbora i potreba da se sa njim suočimo postaju neizbežni. Da li treba da izgradimo svet u kojem je veštačka inteligencija stavljena u službu čovečanstva, ili će biti obrnuto? Neće nam trebati ChatGPT da nam kaže odgovor", zaključuje kolumnista Gardijana Rafael Ber.