Istraživanje: Biogasne centrale daju najbolje rezultate kao deo proizvodnog lanca
Kako je navedeno, razlika između uspešnih i neuspešnih biogasnih projekata ne nastaje u elektrani, već u proizvodnom lancu kojem ona pripada.
Biogas, prema analizi, ostvaruje najveću vrednost kada nije zasebna elektrana, već deo sistema koji povezuje poljoprivredu, prehrambenu industriju i proizvodnju energije.
Sama tehnologija, kako je navedeno u analizi, rešava više zadataka odjednom, jer dekarbonizuje poljoprivredu i komunalni sektor, zato što stajnjak, organski otpad i otpadne vode iz troška i izvora emisija pretvara u gorivo.
Dodaje se da ta tehnologija preduzećima donosi energetsku autonomiju, jer ono što je juče plaćalo i zbrinjavanje otpada i struju, danas pokriva sopstvenu potrošnju, a višak prodaje.
Dodatno, stvara se sinergija sa osnovnom delatnošću tako da toplota iz proizvodnje greje procese, a prerađeni ostatak vraća se na njive kao đubrivo i podiže prinose.
Ukazano je da postojeća postrojenja u Srbiji već prerađuju više od 900.000 tona stajnjaka i organskog otpada godišnje, ali da sektor ipak posrće.
Analiza je pokazala tri najčešća uzroka neuspeha.
Prvi je proizvodnja odvojena od stabilnog izvora sirovine, jer postrojenje koje supstrat kupuje na otvorenom tržištu ostaje nezaštićeno od skokova cena.
Drugi razlog su "energetske plantaže", na kojima se kukuruz i pšenica namenjeni ishrani seju radi proizvodnje struje, a treći je nedostatak iskustva u vođenju složenih proizvodnih postrojenja.
Istaknuto je da je upravo prvi uzrok koštao Hrvatsku, gde je više od 70 odsto kapaciteta van pogona, u stečaju ili radi smanjenim obimom.
Tamo je, kada su cene sirovine porasle, a otkupne cene struje ostale fiksne, ceo rizik pao na male vlasnike biogasnih elektrana.
Mađarska je, nasuprot tome, sa 90 do 100 megavata postala regionalni lider, jer su najveći kompleksi vezani za industriju i stalne izvore sirovine.
"Stari Bafet (američki biznismen i investitor) voleo je da kaže da se tek kad se povuče plima vidi ko je plivao go. U Hrvatskoj se plima već povukla i sedam od deset postrojenja stoji na plaži. Plima nije ni taknula tehnologiju ali je kaznila ljude koji su sirovinu kupovali na otvorenom tržištu i nadali se da će cene stajati u mestu. Nada nije biznis plan", kazao je predsednik Upravnog odbora grupe Warmico Mit Gusev.
Analiza je pokazala, kako je dodao, da je tržištima potreban integrisan pristup koji se sastoji iz tri segmenta gde je nedostatak, bilo kog od njih, za sektor koban.
Prema kompaniji Warmico to su kapital, tehnologija i upravljačka kompetencija.
Gusev je kazao da se na tom principu grade integrisane energetske celine u kojima agroindustrijski pogon istovremeno služi kao izvor sirovine i kao samostalan izvor prihoda, dok uz njega radi potrošač poput data centra, a više takvih celina povezuje se u mrežu.
"Za tridesetak godina video sam mnogo novca bez kompetencije i mnogo kompetencije bez novca. Nijedno nije zaradilo ni cent. Zato smatramo da je potrebno ponuditi sve tri stvari odjednom: kapital, tehnologiju i ljude koji znaju da ih vode", kaže je on.
Srbija se, prema analizi, nalazi između ta dva puta.
U maju 2026. godine u pogonu je bilo 45 biogasnih postrojenja, ukupne snage oko 44 megavata, a još 55 bilo je u izgradnji.
Koristi se tek oko 10 odsto raspoloživog poljoprivrednog potencijala, uz puno iskorišćenje, a kako je procenio Warmico, Srbija bi mogla da proizvodi oko tri milijarde kilovat-časova godišnje, dovoljno za približno pola miliona domaćinstava.
Srbija danas stoji na raskršću između mađarskog i hrvatskog scenarija, a kojim putem će krenuti ne određuju ni tehnologije, niti tarife, nego od poslovne odluke ko formira ceo lanac i za njega odgovara sopstvenim kapitalom, zaključili su iz Warmica.
Teme
Prijavite se na newsletter Zelene Srbije
Obnovljivi izvori
