Radmila Dragičević-Dičić: Podanički odnos prema vlasti najveći problem pravosuđa
Sudija Vrhovnog suda u penziji Radmila Dragičević-Dičić izjavila je da je najveći problem srpskog pravosuđa lojalističko ponašanje sudija i tužilaca i podanički odnos prema dosadašnjoj vlasti i dodala da sa strane Ustava i zakona ne postoje prepreke za dobar rad.
"Nema čarobnog štapića koji bi u par dana mogao to da promeni, a to je glavni problem pravosuđa. To je koren, nije problem u Ustavu i zakonima, oni su dobri. Možda nešto može da se promeni i poboljša, ali i sadašnja regulativa omogućava sudijama da budu nezavisne i tužiocima da budu samostalni. Pa i pored toga, svedočimo bar u poslednjih deset godina pritisku izvršne vlasti na sudstvo i tužilaštvo. Neguje se podanički odnos, to je problem", rekla je ona agenciji Beta.
Dragičević-Dičić je navela da je već u danima posle izbora društvo bilo svedok da se tu neke stvari menjaju, što pokazuju gotovo svakodnevna hapšenja.
"Ne bih ja to nazvala buđenjem, već odbrambenim ponašanjem. Nekim dokazivanjem, možda, i to je fenomen koji treba ispitati. Tome sada svedočimo i u slučaju Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, koje je javnost optuživala za lojalističko ponašanje a ono sada radi ono što je trebalo da radi mnogo ranije", rekla je ona.
Ona je ocenila da među sudijama i tužiocima u prethodnom periodu nije bilo mnogo onih koji su glasno govorili o problemima, odnosno da se to svelo na pojedince i na grupu "Odbrana struke", ali da nije bilo značajnijeg otpora pritiscima koji su dolazili iz vrha vlasti.
"Vrhovi tih sistema su ćutali, pa se to moglo shvatiti i kao odobravanje. Nadam se da će u nekom periodu koji dolazi posle formiranja Vlade doći i do ostavku čelnika u pravosuđu i predsednika nekih sudova, koji će sami shvatiti šta su radili pa će sami i otići", rekla je ona.
Govoreći o stanju u pravosuđu, ona je navela da je potrebno ispitivanje odgovornosti, odnosno da se stavi fokus na predmete u Specijalnom tužilaštvu poput nadstrešnice ili generalštaba ili na Specijalni sud za organizovani kriminal, gde pojedina suđenja traju neopravdano dugo i izazivaju sumnju javnosti na upliv izvršne vlasti.
Odgovarajući na pitanje o lustraciji kao mogućem rešenju, Radmila Dragičević-Dičić je ocenila da je lustracija pre svega politička mera koja se odnosi na pojedine javne funkcionere koji su kršili ljudska prava i zloupotrebljavali svoju moć, ali da ona ne može biti kolektivna za sve funkcionere jedne oblasti.
"Lustracija je više mehanizam za moralnu odgovornost i ne podleže krivičnoj ili disciplinskoj odgovornosti. Međutim, ima puno toga što može da se reši i kroz redovne mehanizme odgovornosti. Ni to do sada nije rađeno jer nije bilo volje", rekla je ona.
Ona je dodala da pitanje lustracije treba da bude predmet šire diskusije i eventualno zakona koji bi tek bio usvojen.
"Poznato je da smo mi 2003. godine imali Zakom o lustraciji sa rokom trajanja od deset godina, ali on nikada nije bio primenjen niti je formirana Komisija za lustraciju. Vrlo je važno da se to pitanje ne pretvori u politički obračun kao u Makedoniji. Treba biti pažljiv jer to može da uzdrma društvo. Ja sam nekako više za utvrđivanje odgovornosti kroz krivične postupke. To je bezbolniji način", rekla je ona.
Kao negativan primer lustracije u pravosuđu, Dragičević-Dičić je pomenila i primer Albanije, iako je u tom zemlji taj proces trajao deset godina i sproveden u saradnji sa evropskim institucijama.
"Uprkos tome, lustracija je u Albaniji potpuno iscrpela i devastirala pravosuđe jer je otišlo pola sudija i tužilaca. Nastao je problem u kadrovima pa su ljudi iz osnovnih sudova išli u vrhovni sud", rekla je ona.